Koruška · Austrija · 501 m n. m.

Ossiach & Ossiacher See

Hiljadu godina historije manastira, legenda o kraljevskom ubici, ledenjačko jezero – i muzička historija koja seže od Wilhelma Backhausa do Pink Floyda. Opsežan portret potkrijepljen izvorima.

Zaronite ↓
10,8 km²Površina jezera
52,6 mmaks. dubina
10,4 kmDužina jezera
501 mNadmorska visina
3.najveće jezero Koruške
718stanovnika Ossiacha
Mjesto ukratko

Položaj i pregled

Ossiach je mala općina na južnoj obali jezera Ossiacher See u okrugu Feldkirchen u Koruškoj, otprilike na pola puta između Villacha i Feldkirkena. Broji 718 stanovnika (stanje 1. januara 2026.) na 17,34 km² i sastoji se od naselja Alt-Ossiach (262), Ossiach (113), Ostriach (163), Rappitsch (174), Tauern (6) i nenastanjenog Untertauerna.[1] Gradonačelnik je od 2020. Gernot Prinz (FPÖ).[1]

Iako je mjesto sićušno, gotovo ga svaki posjetilac Austrije poznaje: razlog leži neposredno na obali – opatija Ossiach, najstarija benediktinska opatija Koruške, i muzički festival koji se tamo održava, Koruško ljeto (Carinthischer Sommer).

Samo jezero Ossiacher See s oko 10,8 km² treće je po veličini jezero Koruške. Leži sjeveroistočno od Villacha, smješteno između šumovitih strmina planine Gerlitzen Alpe na sjeveru i zapadnih ogranaka Ossiacher Tauerna na jugu.[2][4] Na najužem mjestu između Bodensdorfa i Ossiacha široko je samo oko 600 metara.[2]

Kartica jezera Ossiacher See
Površina10,79 km²
Dužina / Širina10,38 km / maks. 1,54 km
Maksimalna dubina52,6 m (srednja dubina 19,6 m)
Zapreminaoko 206 miliona m³
Obim obaleoko 25 km
Nadmorska visina501 m n. m.
Glavni pritok / OtokTiebel / Seebach prema Dravi
Vidljivost (izvještaj o jezerima 2025)6 m

Podaci: Koruški institut za istraživanje jezera, Wikipedia i ORF Koruška.[2][4][6]

Ossiach s uzvisine s opatijskom crkvom i jezerom
Ossiach s uzvisine: opatijska crkva, selo i jezero na jednoj slici. (Kliknite za cijeli ekran)
Otkud ime

Ime i rana historija

Ime nema – kako se često pretpostavlja – nikakve veze s osnivačem opatije: „Ossiach“ potječe od slovenske oznake osoje, „onaj sa sjenovite strane“ – što odgovara položaju mjesta na sjenovitom južnom rubu jezera. Još danas se općina na slovenskom zove Osoje, a dio mjesta Ostriach Óstrije.[1][3]

Prvi pisani trag regije vodi u godinu 878: Tada je kralj Karlmann kraljevski dvor Treffen, koji je obuhvatao područje oko jezera, poklonio manastiru Ötting. Dugo se ova povelja pogrešno pripisivala manastiru Ossiach – u kralju se čak htio vidjeti osnivač opatije; iskopavanja međutim ukazuju na to da je na mjestu opatije crkva stajala već prije naseljavanja benediktinaca.[3] Krajem 10. stoljeća dvor Treffen dolazi biskupu iz Passaua, a kasnije caru Heinrichu II., koji ga prenosi na grofa Ozija.[3]

Putokaz na cesti Ossiacher Tauern-Straße
Putokaz na cesti Ossiacher Tauern-Straße – prema zaseoku Tauern, koji je dao ime planinskom lancu južno od jezera.
Najstarija benediktinska opatija Koruške

Opatija Ossiach – hiljadu godina burne historije

O nastanku manastira malo je sačuvano, jer ne postoje osnivačke povelje. Osnivanje se dogodilo neposredno prije 1028. preko bavarskog plemića grofa Ozija I. i njegove supruge Glismod (ovisno o izvoru zvane i Irenburg); prvi redovnici navodno su došli iz bavarskog manastira Niederaltaich.[3] Do ukidanja 1783. u redovničkoj kronici zabilježeno je 65 opata.[1]

Osnivanje i doba vlastitog manastira

prije 1028

Osnivanje preko Ozija I. i Glismod kao porodični manastir po pravu vlastite crkve; prvi dokumentirani opat je Wolfram, redovnik iz Niederaltaicha. Opatijska crkva potječe od romaničke bazilike sa stupovima oko godine 1000. i smatra se najstarijom benediktinskom manastirskom crkvom Koruške.[1][3]

1028

Ozijev sin Poppo, patrijarh Akvileje, stavlja manastir pod utjecaj svog patrijarhata – potvrđeno od cara Konrada II. Ovaj položaj kao vlastiti manastir Akvileje ostaje do 13. stoljeća.[3]

Visoki srednji vijek: posjed, vogtej i čudotvorne kugle

1192 / 1282

Vogtej (zaštitničko pravo) nad opatijom ostaje u porodici osnivača, zatim preko Štajerske prelazi na Babenberge (1192), a konačno na Habsburgovce (1282).[3]

1233 / 1267

Opatija širi svoj zemljišni posjed (Ossiacher See, Feldkirchen, Rosental, Wallersberg, Jauntal, uprava Lienz, kupovine u Lungauu). 1267. patrijarh Akvileje dodjeljuje opatima naslov „nadsvećenik Rosentala“; oko 1280. prestaju zahtjevi Akvileje, opatija se okreće Salzburgu.[3]

1307–1314

Pod opatom Wernerom počinje višestoljetna tradicija mjesta čudotvornog iscjeljivanja: s tri kristalne kugle, koje je prema predaji dobio od Bogorodice, bolesnici su iscjeljivani „spaljivanjem“. Čak i Paracelsus i Valvasor spominju kugle; najmanja se danas nalazi u Biskupskom muzeju u Klagenfurtu.[3]

1434 / 1436

Papa Bonifacije IX. dodjeljuje opatima mitru i pontifikalije; opat Andreas I. stječe nižu sudsku vlast i 1434. prvi put koristi grb Ossiacha: tri bijele jezerske pastrmke na crvenoj podlozi – danas grb općine.[1][3]

Kasni srednji vijek: turska opasnost i veliki požar

15. stoljeće

U vrijeme turskih navala opatija se okružuje utvrdnim zidom s kulama i puškarnicama. Prema legendi skupina redovnika ubijena je izvan zidina; na tom mjestu nastala je hodočasnička crkva Heiligengestade (srušena eksplozivom 1891., njen krilni oltar danas stoji u crkvi Teutonskog reda u Friesachu). 1478. Turci pustoše ossiške posjede u Rosentalu.[3]

1484

Veliki požar: manastir i crkva praktično su potpuno uništeni; ženski konvent se ukida. Opat Daniel Krachenberger započinje kasnogotičku obnovu i kupuje dvorac Tiffen.[3]

1500 / oko 1505

Posveta pet oltara od biskupa Erharda iz Lavanta; opat Erasmus Töttrer poklanja kasnogotički krilni oltar iz vilaške radionice – tada glavni oltar, danas u krstionici i jedno od najznačajnijih djela koruškog rezbarstva.[3]

Opatijska crkva Ossiach s križnim tornjem
Opatijska crkva Uznesenja Blažene Djevice Marije: romaničko-gotički križni toranj s neogotičkim šiljastim krovom iz 1889.; desno kasnosrednjovjekovni obrambeni toranj.

Rani novi vijek: sjaj, dugovi i kroničari

1530

Zbog ratnih poreza kralja Ferdinanda Ossiach gubi četvrtinu svog posjeda.[3]

1525–1555

Opat Andreas Hasenberger dovodi manastir do vrhunca: nova prelatura, župa Tiffen se podređuje – a na jezeru nastaje mala venecijanska flotila s raskošnim brodom Bucentaurus. Prema opatijskoj kronici car Karl V. ljeta 1552. često je bio gost na ovom brodu i u manastiru.[3]

1541 / 1549

Opatijska škola postaje dokumentirana; učenjak Wolfgang Lazius izvještava da su knjige i arhivi zbog nesigurnih vremena čuvani u podzemnim pećinama.[3]

1587–1593

Braća Gröblacher dovode opatiju u dužničku krizu (gubitak uprave Lienz, zalage). Opat Zacharias Gröblacher ipak piše Annales Ossiacenses – historiju manastira koja se nastavljala do ukidanja – i šareno ilustriranu Ossišku knjigu opata.[3]

1595–1628

Opati pozvani izvana donose preokret: Caspar Rainer vraća založena dobra i prenosi grobnu tumu osnivača Ozija u kriptu; Georg Wilhelm Schweitzer kupuje Ossiški dvor u Klagenfurtu i dvorac Prägrad te gradi danas očuvano zapadno krilo s prelatnim odajama.[3]

Barokna štukaturna fasada opatije Ossiach
Barokna štukaturna fasada prelatnog krila. Silueta kontrabasista podsjeća da opatija danas ugosti Korušku muzičku akademiju.

Barokni sjaj i jozefinsko ukidanje

1672

Opat Christoph Caponig kupuje dvorac Wernberg sa zemljišnim posjedom, ribolovnim pravom i zemaljskim sudom; većina redovnika seli se tamo, samo mala grupa održava u Ossiachu dušobrižništvo i školu.[3]

1680–1689

Opat Edmund Ibelbacher – dvaput visitator Salzburške benediktinske kongregacije i time rektor Univerziteta u Salzburgu – daje izgraditi glavni oltar, propovjedaonicu i do danas očuvane korske orgulje iz 1680. (radionica Franza Knollera, Villach). 1689. opatija slavi svoju (fiktivnu) hiljadugodišnjicu.[3]

1725–1737

Opat Virgilius Gleißenberger, značajan barokni pjesnik, u latinskim heksametrima opjeva čak i koruški Sterz; pod njim opatijska biblioteka raste na preko 3.000 svezaka.[3]

1737–1746

Opat Hermann Ludinger daje opatiji i crkvi današnje lice: barokizacija sa štukaturom Wessobrunnske škole i freskama Josefa Ferdinanda Fromillera – glavno djelo: svodna slika Uznesenja Marijina koja se proteže preko dva polja.[1][3]

5. 12. 1782 / proljeće 1783

Car Josip II. naređuje ukidanje opatije. Arhiv i biblioteka se odvode (mnoge knjige u Studijsku biblioteku Klagenfurt, mnoge izgubljene), posjed se dijeli: Tauern nacionaliziran, Wernberg okružnom poglavaru iz Villacha, ostatak prodan u korist Fonda za religiju. Župi ostaju crkva, župna šuma i nekoliko parcela.[3]

Od ergele do kulturnog centra

1810–1816

Kompleks prelazi vojsci i postaje ergela: 1816. klaustar se ruši (materijal završava u štali), ulaz u crkvu se zazidava, Marijin bunar se uklanja – Marijin kip vraća se u dvorište tek 1916.[3]

1872–1915

Kasarna draguna (1872–1879), zatim državna stanica pastuha (1884–1915); 1915. konjska bolnica, nakon rata italijanske trupe pljačkaju zgrade.[3]

1920–1945

Ured ergele; 1924–1927. augustinski horbrati iz Neustifta (Južni Tirol) unajmljuju dio – ponovno naseljavanje propada. Od 1938. Njemačke rajhske šume; u ratu bolnica, kamp za vojnu obuku, dom za oporavku pilota i smještaj ratnih zarobljenika, potom britanska okupacija.[3]

1947–1975

Austrijske državne šume (Österreichische Bundesforste) preuzimaju opatiju i decenijama saniraju crkvu i zgrade; 1948. osiguran je križni toranj sklon urušavanju, 1974/75. ponovno se otvara zazidani romanički zapadni portal; u glavnom krilu nastaje hotel.[3]

1969 do danas

Osnivanje Koruškog ljeta – opatijska crkva, barokna i viteška dvorana postaju festivalske pozornice. 1996. opatija prelazi u vlasništvo Pokrajine Koruške, 2006–2009. revitalizira se i dograđuje u muzički i događajski centar. Danas je sjedište Koruške muzičke akademije (CMA) – jedine muzičke akademije u Austriji.[3][7]

Najpoznatija koruška manastirska legenda

Nijemi pokajnik – kralj Boleslav II. Poljski

U jednu olujnu jesensku večer – legende navode godine oko 1080., 1081. ili 1090. – jedan je hodočasnik pokucao na vrata manastira u Ossiachu i znakovnim jezikom nijemog čovjeka zamolio za ulazak. Opat Teucho oklijevajući pristaje i postavlja stranca kao slugu.[19][20]

Devet godina služio je strpljivo i skromno – tek na samrtnoj postelji odvezao je jezik i otkrio: on je Boleslav II., kralj Poljske, koji je svetog biskupa Stanislava iz Krakowa vlastoručno zaklao kod oltara, zatim bio prognan iz zemlje te je na pokajničkom putu za Rim završio u Ossiachu. Kao dokaz predao je opatu svoj kraljevski pečatni prsten.[19][21]

Historijski gledano priča je krajnje sumnjiva, ali manastir je njom živio: redovnici su „nijemog pokajnika“ odsad častili tako što su gluhonijeme uzimali pod svoju skrb i podučavali znakovnom jeziku.[19] Nadgrobna ploča u opatijskoj crkvi nosi lakoniski natpis:

„Rex Boleslaus Poloniae occisor sancti Stanislai episcopi Cracoviensis“ „Boleslav, kralj Poljske, ubica svetog Stanislava, biskupa Krakowa“ – natpis na grobu u opatijskoj crkvi[1]

Zanimljivo: nadgrobni spomenik krasi rimski reljef osedlanog konja, koji je tek u 16. stoljeću prilagođen toj svrsi. Car Franjo Josip I. položio je 1856. vijenac na grob, krunska zemlja Galicija poklonila je 1905. vitraje za crkvu, a još 1945. poljski vojnici podigli su spomen-kamen – štovanje od strane poljskih hodočasnika traje do danas.[3]

Kamena skulptura u opatijskom parku Ossiach
Kamena skulptura u opatijskom parku: povučena, zamotana figura …
Lice kamene skulpture
… koja podsjeća na lik „nijemog pokajnika“, koji je godinama šutke služio u manastiru.
Oblikovano ledom, obilježeno ljudima

Historija jezera Ossiacher See

Geološki nastanak

Jezero korito ledenjačkog je porijekla: smješteno je udubljeno u starokristalinskim stijenskim masama, djelimično prekrivenim glacijalnim šljunkom – oblikovano ledenjacima posljednjih ledenih doba.[4][5] Upadljiva je podjela na dva dijela: prag na 10 m dubine dijeli plitko istočno korito (3,9 km², duboko samo 11 m) od velikog zapadnog korita (6,9 km², duboko preko 52 m).[4]

Istočni zaljev jezera odavno je zarastao i danas ga zauzima Bleistättska močvara (Bleistätter Moor), koju protiče glavni pritok Tiebel; otječe jezero preko vilaškog Seebacha u Dravu.[2] Limnološki je jezero holomiktično – u proljeće i kasnu jesen miješa se do dna; teoretsko vrijeme obnove vode iznosi 1,8 godina. Značajno: limnološki razvoj se naučno prati već od 1931.[4]

Panorama jezera Ossiacher See s Ossiacher Tauerna
Jezero Ossiacher See u cijeloj dužini – preko deset kilometara između Bleistatta na istoku i vilaškog korita na zapadu. Dolje na južnoj obali veliki kamp.

Rana upotreba – od trajektnog prometa do raskošnog broda

Već u rimsko doba postojao je živ trajektni promet s veslačkim i jedrenim brodovima; ribari su oduvijek plovili jezerom.[12] Srednji vijek donio je jezeru s opatijom crkveno i kulturno središte – redovnici su oko jezera čak uzgajali vinovu lozu.[2]

Jedna raskošna epizoda potječe iz sredine 16. stoljeća: opat Andreas Hasenberger dao si je oko 1550. od venecijanskih tesaraca sagraditi malu flotilu, među njima raskošni brod nazvan Bucentaurus po uzoru na državni brod venecijanskih duždeva – prema kronici njime je navodno plovio čak i car Karl V.[3][11][12]

Plovidba – parobrodovi, hidroavioni i lov na patke

Otvaranjem željeznice Kronprinz-Rudolf-Bahn 1868. došli su prvi ljetni gosti; 1886. hotelijer Alois Ronacher kupio je mali vijčani parobrod Josef za 20 osoba, koji je goste prevozio od željezničke stanice do hotela Annenheim.[12] 1904. osnovano je „Poduzeće za parobrodsku plovidbu Ossiach“, koje je 2. jula 1905. svečano pustilo u promet u Linzu izgrađeni parobrod Landskron (150 osoba) – no već 1915. brod je u Sattendorfu rastavljen i željeznicom prevezen u Mađarsku, navodno na Balaton.[12]

1927. započela je „Ossiška motorna plovidba“ s identičnim motornim brodovima Villach i Landskron II, prije nego što su svjetska ekonomska kriza i njemačka „barijera od hiljadu maraka“ iz 1933. obustavili promet.[12]

Zanimljivosti jezerske plovidbe

Od jula 1929. do početka rata hidroavion „Nelly“ s matičnom lukom Pörtschach slijetala je na kružnim letovima na Ossiacher See. A 1945. britanska okupacijska vlast zaplijenila je Landskron II – između ostalog za lov na patke i zabavne vožnje vojnika; tek se 1951. vratila u linijski promet.[12]

Vrijedan spomena i vođa veslačkog trajekta Mathias „Jodl“ Gutschier, koji je od 1904. prevozio putnike između Alt-Ossiacha i Steindorfa – do svoje smrti 1936.; jedan kamp kod Ossiacha i danas u njegovu čast nosi njegovo ime.[12]

1956. otac i sin Josef i Ernst Nageler osnovali su Plovidbu Nageler i oblikovali promet gotovo sedamdeset godina; 1970. Koruška je s Villach II dobila prvi brod sa schottel-pogonom, 1989. u promet dolazi 32 m duga MS Ossiach s 280 mjesta.[12] Za sezonu 2026. grupacija Gerlitzen Bergbahnen preuzela je plovidbu; flota se sastoji od MS Ossiach i MS Gerlitze (godina izgradnje 1984., 240 mjesta, s panoramskim krovom) – a plovidba je prema vlastitim navodima jedino poduzeće za obuku kapetana unutrašnje plovidbe u Austriji.[17][18]

MS Ossiach na pristanu
MS Ossiach – zastavni brod jezerske plovidbe, izgrađen 1989., dug 32 metra, s mjestom za 280 putnika.[17]

Eutrofikacija i spas jezera

Kao i mnoga koruška jezera, i Ossiacher See je „prekrenuo“ uslijed turističkog i poljoprivrednog razvoja: vrhunac eutrofikacije dosegnut je početkom 1970-ih.[14] Protumjera je bila revolucionarna: od 1970. gradila se prstena kanalizacija koja je sakupljala otpadne vode obalnih općina, odvodila ih tlačnim cjevovodima položenim kroz jezero i vodila do postrojenja za pročišćavanje Villach – dovršena u neposrednom području jezera 1980.[14] Rezultat: velika koruška kupališna jezera danas imaju „vrlo dobru do dobru“ kvalitetu vode; Ossiacher See u izvještaju o jezerima 2025. postiže vidljivost od šest metara.[6]

Bleistättska močvara – od problemskog djeteta do uzornog projekta

Močvara istočno od jezera bila je s oko 600–650 hektara nekoć jedno od najvećih močvarnih područja Koruške. U gladnim godinama 1930-ih isušena je; pumpe su je decenijama držale suhom, a preko Tiebela gnojiva i sredstva za zaštitu bilja nefiltrirano su dospijevala u jezero – devedesetih je to u istočnom koritu dovodilo do ponavljajućih tepiha algi (Oscillatoria princeps), koji su mučili kvalitetu vode i ljetni turizam.[14][15]

Nakon dvadesetak godina pregovora i otkupa od 28 poljoprivrednika od 2016. je u području ušća Tiebela ponovno poplavljeno 75 hektara; nastali sedimentacijski bazeni danas djeluju kao prirodni filteri. Ukupne troškove od 10,44 miliona eura snosili su Savezna država (5,9 mil.), Pokrajina Koruška (4,37 mil.), Vodna zajednica Ossiacher See i općina Steindorf.[14][15]

Danas projekt vrijedi kao evropski priznati uzoran primjer suradnje poljoprivrede, zaštite prirode, nauke i turizma. U evropskom zaštićenom području ušća Tiebela (Natura 2000) u međuvremenu je prebrojano preko 240 vrsta ptica – područje s najviše ptica u Koruškoj –, a otvoreno je kroz „Slow Trail“ s osmatračnicama.[14][22]

Kupališni pristan na jezeru Ossiacher See uvečer
Večernje raspoloženje na kupališnom pristanu – uz ljetnu temperaturu od 24 do 27 °C jezero je jedno od najtoplijih velikih kupališnih jezera Austrije.
Močvarni ribnjak u šumi
Smeđe obojena močvarna voda u tihom šumskom ribnjaku u zaleđu jezera.
Koruško ljeto & Musikforum

Muzika u manastiru – od Backhausa do Pink Floyda

Moderna muzička historija Ossiacha počinje sa župnikom Jakobom Stinglom, koji je od ranih 1960-ih organizirao koncerte orgulja u opatijskoj crkvi.[8] Istodobno je genijalni, ekscentrični pijanist Friedrich Gulda 1968. pokrenuo Internationales Musikforum Ossiachersee – avangardni festival s jam sessionima, na kojem se nisu isplaćivali honorari niti naplaćivao ulaz.[8] Nakon sukoba sa župom Stingl je zajedno s Helmutom Wobischom, tadašnjim direktorom Bečkih filharmoničara, 1969. osnovao Koruško ljeto.[1][7]

Otvaranje 25. juna 1969. legenda je: 85-godišnji klavirski div Wilhelm Backhaus održao je otvarajući koncert – i odrekao se svoje naknade za financiranje novih crkvenih orgulja. Bio je to njegov posljednji javni nastup; nekoliko dana kasnije umro je u Villachu. Orgulje su 1971. posvećene kao „Wilhelm-Backhaus-Gedächtnisorgel“ i njemu su do danas posvećene.[8] Prvu sezonu inače je financirala župa Ossiach – i zaključila s gubitkom od tačno 687.487,35 šilinga, ali odaziv štampe i publike motivirao je organizatore da nastave.[8]

1. juli 1971: „Mini-Woodstock“ Koruške

Najluđe poglavlje napisao je Guldin Musikforum: Pink Floyd su u opatijskom dvorištu svirali svoj prvi austrijski koncert. Band je stigao s dva tegljača i izveo svoju rock-simfoniju Atom Heart Mother sa 60-članim horom i puhačima; uz navodnu naknadu od 200.000 do 300.000 šilinga bio je to najskuplji koncert koji je Koruška do tada vidjela. Gulda je sam u prvom dijelu večeri svirao Mozartov klavirski koncert.[9][10]

Hiljade mladih ljudi hodočastile su u idilično selo i prenoćile pod vedrim nebom – Kleine Zeitung naslovila je „Hippieüberflutung in Ossiach wird diskutiert“ („poplava hipika u Ossiachu predmet rasprave“), očevici su kasnije govorili o „Mini-Woodstocku“. Gulda je na jezero doveo i Tangerine Dream, Weather Report i Dollar Branda. Musikforum se 1973. preselio u Viktring; ossiški koncert iz 1971. ostao je kult – 2016. Pink Floyd su u box-setu The Early Years prvi put objavili službeni materijal s njega.[9][10]

Koruško ljeto je pak postalo dugogodišnji hit: od 1972. svira i u Villachu, od 2003. na daljnjim lokacijama diljem Koruške.[7] 1977. ovdje se održao prvi evropski festival Leonarda Bernsteina – s premijerom revidirane verzije njegove 3. simfonije Kaddish pod dirigentskom palicom kompozitora.[7] Zaštitni znak je „Ossiška crkvena opera“, započeta 1975. austrijskom premijerom Brittenova Izgubljenog sina; od tada su brojna sakralna muzičko-scenska djela po narudžbi festivala premijerno izvedena.[7]

Lista gostiju čita se kao Who's Who svijeta klasike: Rostropovič, Bernstein, Christa Ludwig, Rudolf Buchbinder, Gottfried von Einem i mnogi drugi.[7] Intendanti su bili Helmuth Wobisch (1969–1979), Gerda Fröhlich (1980–2003), Thomas Daniel Schlee (2004–2015) i Holger Bleck (2016–2023).[7]

Pogled s broda na Ossiach
Kurs prema Ossiachu: s broda se opatijska crkva pokazuje pred šumovitim Ossiacher Tauernom – od 1969. festivalsko mjesto Koruškog ljeta.
Sadašnjost i zanimljivosti

Mjesto danas – i trivija za kraj

Ossiach je danas čista turistička općina, što duguje ljetovanju od druge polovine 19. stoljeća; jezerska regija bilježi oko dva miliona noćenja godišnje.[1][2] Uz Koruško ljeto, godišnji Međunarodni sajam obrta i umjetnosti u augustu oblikuje zbivanja u mjestu.[1] Grb općine potječe od opatijskog grba iz 1434. i prikazuje tri jezerske pastrmke u valovitoj traci – simbol jezera i njegovog ribljeg bogatstva.[1][3]

🐟 Svijet riba

U jezeru živi 21 vrsta ribe, među njima reinanke (marjena), jezerska pastrmka, štuka, som, smuđ i jegulja. Plemeniti rakovi bili su 1890. prvi u Koruškoj zahvaćeni račjom kugom; 1972. unesena je školjka selica.[2]

🌿 Zaštićena područja

Nekoliko obalnih područja pod zaštitom je od 1950-ih do 1970-ih: rezervati prirode ušće Tiebela (30,5 ha), Jammernspitz, Meerspitz i zapadni zaljev te nekoliko zaštićenih krajolika.[2]

🚠 Kanzelbahn i Gerlitzen

Kanzelbahn, izgrađena 1927. i otvorena 4. januara 1928., od Annenheima na 1.520 m visoku Kanzelhöhe bila je prva viseća žičara Koruške i četvrta u Austriji; savladava gotovo 1.000 metara visinske razlike i prevezla je oko četiri miliona ljudi.[16]

🏰 Izletnički ciljevi uz obalu

Tvrđava Landskron s orlovskom arenom i majmunskim brdom, kamena kuća arhitekte Günthera Domeniga u Steindorfu, vodopadi Finsterbach, obiteljska šuma s planinskom željeznicom, 25 km duga biciklistička staza R2 oko jezera i etape 18–20 staze Alpe-Adria-Trail.[2][7]

⛸️ Klizališna samoprijava

Kada su vlasti u januaru 2017. zabranile izlazak na ledenu površinu, pravnik iz Bodensdorfa i strastveni klizač Franz Hartlieb prijavio je sam sebe, kako bi zabranu pobijao sve do Ustavnog suda.[2]

⚠️ Ratni relikt

Jezero još krije municiju iz svjetskih ratova: 2021. u Steindorfu je 59-godišnji magnetni ribolovac poginuo, kada je pancirna pesnica izvađena iz jezera eksplodirala.[2]

⛰️ Planinsko selo koje je dalo ime

Općinskom području pripada visoko gore planinski zaselak Tauern, koji je dao ime Ossiacher Tauernima – sa šest stanovnika vjerojatno je jedno od najmanjih naseljenih mjesta Koruške.[1]

🛁 Kupališna uživanja

Ljeti temperatura vode dostiže 24 do 27 °C; aktualni koruški izvještaj o jezerima mjeri vidljivost od šest metara i potvrđuje velikim kupališnim jezerima vrlo dobru do dobru kvalitetu vode.[6]

Historijska vila na jezeru Ossiacher See
Historijska vila s ugaonim tornjem – arhitektura iz doba ljetovanja, koja je oblikovala mjesto od kasnog 19. stoljeća.
Labudovi na obalnoj promenadi
Labudovi na obalnoj promenadi – u pozadini pristan broda, odakle kreću linijske i izletničke vožnje prema 14 izletničkih ciljeva.[17]
Sve fotografije iz Ossiacha i okolice

Galerija slika

Sve fotografije potječu iz Ossiacha i okolice jezera. Kliknite na sliku kako biste je pogledali u punoj veličini i na cijelom ekranu (navigacija strelicama, zatvaranje s Esc).

Potpuni popis izvora

Izvori

  1. Wikipedia: Ossiach Podaci o općini, broj stanovnika, naselja, politika, grb, opatijska crkva, događanja, ličnosti.
  2. Wikipedia: Ossiacher See Morfometrija, fauna, zaštićena područja, turizam, zabrana klizanja 2017., ratni relikti, vinogradarstvo, srednjovjekovna historija.
  3. Wikipedia: Stift Ossiach Opširna historija opatije od osnutka do danas, štovanje Boleslava, arhitektura i oprema crkve.
  4. Kärntner Institut für Seenforschung (KiS): Schwerpunktseen Limnološki dugoročni razvoj jezera Ossiacher See; naučno promatranje od 1931.
  5. AGES: Badegewässerprofil Ossiacher See (PDF) Geologija, struktura korita, hidrološke i limnološke karakteristike.
  6. ORF Kärnten: Kärntner Seenbericht 2025 Kvaliteta vode koruških kupališnih jezera; vidljivost jezera Ossiacher See (6 m).
  7. Carinthischer Sommer: Chronik Historija festivala od 1969., Bernstein-festival 1977., crkvena opera, intendanti, lokacije.
  8. „50 Jahre Carinthischer Sommer“ (naučni rad, Univerzitet u Grazu / AAU-Netlibrary, PDF) Otvaranje s Backhausom 1969., spomen-orgulje, Musikforum Ossiachersee pod Friedrichom Guldom, financiranje prve sezone.
  9. pulse-and-spirit.com: Pink Floyd, 1. 7. 1971 Ossiach, Stiftshof Pozadina prvog koncerta Pink Floyda u Austriji; objava u box-setu „The Early Years“ (2016).
  10. ossiachersee.cc: Pink Floyd in Ossiach Svjedočanstva očevidaca, honorar, „poplava hipika“, očevidac Edek Bartz (intervju za Falter).
  11. ossiachersee.cc: Ossiacher See Schifffahrt Tradicija linijske plovidbe od 1905., kronika Bucentaura, aktualna flota i ponuda.
  12. Schiffs-Agentur: Dossier 20 – Geschichte der Schifffahrt am Ossiacher See (PDF) Trajekti od rimskog doba, parobrod „Landskron“ (1905–1915), hidroavion „Nelly“, poduzeće Nageler, MS Ossiach.
  13. Kleine Zeitung: Überfahrt in die Geschichte der Schifffahrt am Ossiacher See Vrednovanje historije plovidbe od 1905.
  14. ossiachersee.cc: Slow Trail Bleistätter Moor – Europaschutzgebiet Tiebelmündung Isušivanje 1930-ih, tepisi algi, prstena kanalizacija, renaturacija od 2016. (75 ha).
  15. FH Kärnten (SIENA): Drohnenbasiertes Monitoring „Bleistätter Moor“ Historija projekta, podjela troškova (10,44 mil. €), oznaka Natura 2000, mjere u detalju.
  16. 100 Jahre Seilbahnen: Kanzelbahn Gerlitzen Izgradnja od Bleicherta 1927., otvaranje 4. 1. 1928., prva viseća žičara Koruške, oko 4 miliona putnika.
  17. Kronen Zeitung: Ahoi am Ossiacher See – Schifffahrt startet (2026) Preuzimanje od Gerlitzen Bergbahnen, podaci o floti MS Ossiach i MS Gerlitze, obuka kapetana, 14 izletničkih ciljeva.
  18. 5min.at: Ossiacher See Schifffahrt wechselt nach 70 Jahren den Besitzer Predaja od porodice Nageler na Gerlitzen Bergbahnen (oktobar 2025).
  19. sagen.at: Der stumme Büßer zu Ossiach (verzija Franz Pehr) Puni tekst legende o Boleslavu, skrb redovnika za gluhonijeme, nadgrobni spomenik.
  20. sagen.at: Der stumme Büßer zu Ossiach (verzija Fraungruber) Druga sačuvana varijanta legende (godina 1090., vrtni sluga).
  21. ORF „Der Sagenjäger“: Der stumme Büßer zu Ossiach ORF-ova verzija legende (godina 1081.) i potraga za tragovima sa župnikom opatije i vodstvom CMA.
  22. klick-kaernten.at / ORF: Bleistätter Moor als „Erlebnis Österreich“ Preko 240 prebrojanih vrsta ptica – područje s najviše ptica u Koruškoj.